Moj vojnički život!!

5:00 Božo legenda je uletija u sobu udarajuci nogom u krevet,ja san se probudija nisam zna di sam izgubljen cijeli,mislija san ovi nisu normalni pa još je noć.U 6:00 smo svi morali biti spremni postrojeni na pisti uredni,obrijani al još u civilnoj odjeći jedino sam ja ima martensice.Imali smo dosta vrimena da dođemo sebi,spremimo krevete i druge pizdarije,kreveti su morali biti svi isti savrseno složeno inace bi nam svima razbacali krevete.U 6:15 smo krenuli na dorucak,dorucak je bija kakao i marmelada samo sto nije bilo dovoljno za mene pa san cili vojni rok bija jebeno gladan,nekad bi uzea od malog Ivana kad on nebi vise moga jesti haha.U 7:00 postrojavanje himna i dizanje zastave.Onda san vidija pun kurac zapovijednika,za vikend su bila samo 2 s nama a danas ih je sigurno oko 40.Poslije himne svi smo išli u učionice,zatim su nas poslali na zaduživanje opreme,bija san sritan ka dite.Bilo je ledeno i oblacno bili smo u nekom hangaru,zapalili neki kontenjer i tako čekali jedno 3 sata na nogama,zapovijednici su samo srali i vikali.Trazili smo svakakva sranja da zapalimo u onom kontenjeru samo da se ugrijemo.Onda su nas pozvali da idemo zaduzit opremu,nas 120 islo je jedan po jedan.Unutra je radija neki brkati sinjanin cili nadrkan na nas ja mislin da bi nas najradije posla sve u pičku materinu.Samo je baca stvari na nas nije nas ni pita velicinu ni nista,za mene poslije nije bilo broja cizama 46 haha pa san osta jos tjedan dana u martama.Poslije toga vratili smo se u satniju pregledavali opremu dio po dio,mjenjali se međusobno za velicinu.Satnik nam je odrza neki govor u učionici u kojen nas je tija samo zastrasiti govorija nam da ga boli kurac za posao za sve da ce nas sve poubijati ako budemo srali,al ja san zna odma da sere covik to su samo vojnicke spike.

Buđenje je bilo u 7:30 budio nas je požarni(požarni je vojnik koji mora biti cijelu noć budan i paziti na nas dok mi spavamo hehe)službujući je bio Narednik Božo Bilanićnajluđi i najbolji zapovijednik,prava vojničina odma mi se svidija.U 8 ujutro smo išli na dorućak bez postrojavanja bez icega sranje je bilo dosadno ka kurac bija san malo razoćaran.Poslije dorucka malo smo bili vanka al je bilo ledeno pa smo otišli u sobe,decki su pricali kako nisu spavali cijelu noć ja i ivan smo se samo smijali i zajebavali.Kantina nije radila pa nismo znali sto ce mo od sebe nesmijemo vanka,neradi ništa,ekipa u kurcu svi pate pricaju kako im je dobro bilo u civilnom životu,e jebiga stvarno je bilo u kurcu al ivan je bija legenda uvik za zajebanciju boli ga kurac za sve!
Doslo je vrijeme spavanja svi smo se poredali ipred soba i Narednik Božo legenda proziva prezimena da provjeri jel su svi na broju da nije neko pobiga.Kad je završija reka je ajmo svi u krevet sutra buđenje u 5:ujutro,sve nas je to ravno u glavu udrilo ka nisu normalni u 5 ujutro haha,svi smo mi navikli spavati do 10,11 neki i do 14 haha.Sutra je pocinja radni dan,zaduzivanje,obuka i sve bija san sretan sto cu napokon dobit uniformu.

Vidija san tablu Sinj 10 km,svi smo bili uzbuđeni nitko vise nije pricao bas se osjetila napetost u zraku.Stigli smo u Sinj mali gradic nista posebno,vojarna je bila na kraju grada odma ispod brda Radošić.U vojarnu smo stigli u 13 sati,moram priznat i da je i mene onda uhvatila trema bile su 3 velike zgrade,neki veliki dimljak,velika pista,restoran,atletska staza i nogometno igraliste,kantina jedan tenk"TUCKO"(legenda na njemu smo pili,pušili)i 2 topa.Bilo je 5 autobusa iz cijele hrvatske oko 400 ljudi.Svi su bili izgubljeni cekali daljnje upute,ja alen,franc,zepina i jos dvojica smo se drzali skupa.Onda je dosa neki zapovjednik odma je pocea vikat,jebat nam mater pokusa nam je jos vise utjerat strah u kosti.Bila je jebena tišina niko nije smija pricati al mi sto smo bili dalje pricali smo hhee.Prilazili smo jedan po jedan i govorili svoje ime i prezime zatim su nas djelili u 3 grupe.Ja alen,zepina i onaj mali od 160 cm heh smo bili u istoj grupi bili smo 2 satnija.Poslali su nas u zgradu odma iznad piste,tamo su nas razvrstali po sobama.Ja Alen i mali od 160 smo bili u istoj sobi,mali je bija odma krevet do mene Ivan se zva.Bili smo 2satnija,2 vod 2 desetina.Bilo nas je 10 u sobi nas 3 iz zadra,1 iz sinja,1 je dosa iz njemacke ima je 27 god on nam je bija tata haha,s braca,imotskog,otoćca,metkovica i 1 iz splita luđak al ovaj iz otoćca nije doša prvi dan.Otiša san u wc čim san uša odma san pomislija "ako odi nedobijem neku bolest neću nigdi haha"šugavi čučavci,smrdi,razbijena stakla,wc papiri po cijelom wc-u katastrofa skroz drukcije odmoje kuće haha.Ostavili smo stvari i otišli na ručak.Poslije rućka svi smo se vraćali u svoje sobe u sobi je bila jebena tišina svi su bili u kurcu jedino smo se ja i ivan zajebavali.Mi smo bili na 3. katu bile su 4sobe,učionica i ured službujućeg.Na cijelom katu je bilo depresivno svi izgubljeni ja mislim da im je svima bilo u glavi "što jemeni ovo tribalo".Bila je subota pa nismo ništa radili bilo je malo dosadno,cinilo mi se ka da je sve ovo sranje.Do navecer se nesjećam sto smo radili uglavno ležali i razmišljali al bilo je jebeno ledeno u sinju al imali smo grijanje u sobama.Išli smo na spavanje u 9 sati ja san odma zaspa haha.

27.11.2005 probudio sam se u 7 sati ujutro sav uzbuden sto je napokon dosao taj dan,nabrzinu sam spremio stvari umio se i izletio iz stana.Dosao sam na kolodvor bilo je sigurno oko 500 ljudi mame,tate,babe,sestre,cure svi su dosli ispratiti svoje sinove u vojsku.Usao sam kod rođaka u kafic i narucija cevape vidija sam djeda kroz prozor kako trazi mene po kolodvoru haha iznenadilo me što ovaj konj sad radi ode pa sam ga pozva unutra.Djed je pocea plakati haha bice se prisjeca svojih vojnickih dana,mene je bolija kurac za sve pojea san cevape oprostija se s njima i otisa u autobus.Vdija san tu dosta svojih poznanika,posebno Žepinu sto nisan vidija 8 mjeseci sad san ga ugleda bez prednjih zubi haha nisan ga tija pitat sto mu je bilo mozda covjek nevoli pricat o svojim zubima.U 7:30 autobus je krenija svi mašu,pozdravljaju bila je dobra atmosfere osjeca sam se ka da idem u rat negdje haha,svi smo se zajebavali u busu,pušili,prićali...Išli smo zatim u Biograd pokupiti ostale ročnike,bas san gleda ove sto ulazu i primjetija jednog malog ima je oko 160,nisam moga virovati da on ide s menom u vojsku izgleda je kao da ima 10 god.Dosli smo u Benkovac vidija bila je neka pijana ekipa ispracala svog prijatelja,pokazivala mu guzicu,spolovilo haha dobro smo se nasmijali onda bili su ubijeni do kraja.On je uša i sjea kraj mene reka mi je da se zove Alen,odma san vidija da je neki luđak samo je prica kako ce se tuci i kako mu je neki rođak prica kako cemo svi plakat kad dodemo tamo hehe.Odma san vidija da ce biti svakakvih likova,posebno sam zamjetija jednoga velikih ušiju slusao je discman kojega je pola autobusa čulo haha,slusao je narodnjake "zlato srebro dukati" svi smo gledali u njega i smijali se a on nista nije kuzija,koji glupan.

Što da vam kazem imam 19 godina odkad znam za sebe lud sam za vojskom,uvijek sam volio gledat ratne filmove i oblacit se u uniformu.Kad sam bio mali uzivao sam gledajuci snimke rata i samo sam slusao Čavoglave i Ustani Bane haha,uvijek sam pozdravlja vojnike na ulici sa 2 prsta,bjezao od kuce kad bi bila uzbuna jer sam zelio vidjeti kako izgleda taj rat a ne samo slusat ga iz podruma haha.Kad bi bila uzbuna ja bi cijelu noc ostajao budan i slusao zvukove rata,najvise sam volio kad bi izaso iz podruma i vidio srusene balkone,zapaljene aute znan da to nije u redu al jebiga volio sam taj jebeni osjecaj adrealin,strah,kaos....Volim akciju,volim kad se useren u gace od straha,uvjek volin napraviti ono sto se niko drugi ne usudi.Ja volim nemirni zivot nije za mene zivot zavrsiti skolu,fakultet,naci posa stan i takav uobicajeni zivot,upravo takav mi se ograniceni zivot gadi radit do 15h posli 15 doma i tako cjeli zivot do penzije.S 15 god san pocea pocea jebeno vjezbati sklekove,trbusnjake itd. bija san skroz nabrijan za vojskom uvijek san sebe preoptereciva volija san vjezbati do kraja znalo mi se zavrtiti u glavi i povracati koliko san vjezba haha.Prvo kad sam pocea radija san 5 sklekova na dan za 6 mjeseci san vec radija 200 sklekova na dan,uvijek sam se šišao na nulu i majica od Legije stranaca.Ja san uziva u stvarima u kojima niko drugi ne uziva npr. jednom nas je jedan covjek tjera da trcimo ispred njegovog auta 2 km(jebiga ovdje kod nas ima puno PTSP-aca)ovi moji prijatelji samo sto nisu poceli plakat haha a ja san se cili uzivija bio sam sretan zamislija san ka da sam vec u vojsci,ovi su rekli da nisam normalan hehe.I tako san radija jos puno akcija ispricat cu vam ih sve to je samo ukratko da se uopznate s menom!!!